Med nije samo slatka tečnost u tegli – to je prirodni dar pun kompleksnosti, ukusa i zdravstvenih koristi. Njegova boja, od svetlo žute do tamno braon, otkriva mnogo više nego što mislite.
Šta određuje boju meda?
Boja meda zavisi prvenstveno od biljke iz koje pčele sakupljaju nektar ili mednu rosu. Cvetni nektari sadrže pigmente poput flavonoida, karotenoida i polifenola, koji daju medu osnovni ton. Monoflorni med (od jedne biljke) ima ujednačenu boju, dok multiflorni (od više biljaka) varira.
Na boju utiču i:
- prisustvo minerala i antioksidanata
- količina polena
- uslovi skladištenja
- stepen oksidacije
Tamniji med obično ima više minerala i jači ukus, dok svetliji medovi važe za blaže i neutralnije.
Najpoznatije vrste meda i njihove osobine
Cvetni med
Boja: svetlo žuta do crvenkasto-jantarna Ukus: sladak, uravnotežen, ponekad cvetni
Kristalizacija: brza do srednja
Dobija se iz raznih cvetova, pa mu ukus i boja variraju. Sadrži dosta glukoze, pa brzo kristalizuje.
Šumski med
Boja: tamno jantarna do skoro crna Ukus: pun, karamelast, manje sladak
Kristalizacija: spora
Nastaje od medne rose sa drveća poput hrasta, kestena i jele. Bogat je mineralima i ima gustu teksturu.
Eukaliptusov med
Boja: tamno jantarna Ukus: intenzivan, lekovit, sa notama euk...