
Nož se zariva u zreo paradajz i pod prstima osećaš kako iz njega prskaju kapi crvenog soka. Miris koji se podigne nije samo letnji, on je mediteranski, domaći, sladak i oštar u isto vreme. Oko jezgra je topla mesnata pulpa, tanana kožica se presijava kao da je neko na nju nežno nakapao maslinovo ulje. U tom trenutku, shvatiš da sve što ti treba za savršen obrok staje u nekoliko sastojaka: zreo paradajz, svež bosiljak, dobar sir i komad hleba umočen u ulje. I sve što želiš jeste da leto traje još koji dan duže — jer dok traje paradajz, traje i život koji se konzumira polako.