Možete li da zamislite život u kome dajete tačno onoliko koliko dobijate? To je život u kome ugasite laptop u 17 sati i bez premišljanja zanemarujete sve poslovne poruke i mejlove koji stignu kasnije tog dana. Onaj, u kome prestajete da šaljete poruke prijateljici koja vam se baš nikada ne javlja prva. Ne skupljate veš za decom – jednostavno ga nećete oprati, ako nije u korpi za to predviđenoj. Upravo ovakvom postavljanju granica uči nas generacija Z i to kroz fenomen nazvan quiet quitting. Trend tihog otkaza počeo je postavljanjem granica na poslu, a danas se proširio na sve sfere života.
Šta je quiet quitting i zašto je postao trend?
Quiet quitting ili tihi otkaz, nije isto što i napuštanje posla. Radi se o tome da radite samo ono što je zaista neophodno i samo svoje osnovne zadatke, bez dodatnog prekovremenog stresa, bespotrebnog truda ili forsiranog entuzijazma. I dalje primate platu, ali svoj balans stavljate na prvo mesto. Trend je posebno postao popularan početkom 2020-ih, uz ogromnu podršku društvenih mreža, kada su žene i muškarci počeli da dele svoje priče o postavljanju granica na poslu. Iako neki tvrde da ovaj fenomen možda nije potpuno nov, jedno je sigurno: sve više ljudi prepoznaje koliko je važno reći dovoljno je i osloboditi se pritiska da stalno dajete više nego što možete.
Kako tihi otkaz izgleda u praksi i kako reaguju menadžeri?
U članku Harvard Business Review tihi otkaz se opisuje kao odbijanje zaposlenih da izdvoje dodatno vreme i prihvate neugovorene zadatke za istu platu. Oni obavljaju svoj posao, često ga obavljaju veoma dobro, ali ne ne ostaju duže, ne dolaze ranije i ne idu na neobavezne sastanke, team buildinge, niti prihvataju dodatni posao. Reakcije menadžera na ovaj trend pomešane su. Neki su bili tolerantni, delom zato što je u prethodnim godinama bilo teško zameniti zaposlene, posebno na tržištu rada s malim brojem kandidata. Drugi su, pak, reagovali tako što su tiho ili otvoreno otpustili zaposlene za koje su smatrali da opterećuju sistem“. Pojavio se čak i izraz quiet firing – činili su uslove rada toliko nezadovoljavajućim da je zaposleni bio primoran sam da ode.
Kako je quiet quitting postao stil života?
Quiet quitting nije samo radni trend, to je način života. Počelo je kao reakcija na prekomerni stres na poslu, ali se brzo proširilo u sve sfere života. U braku, to je tiho povlačenje: prestajete da ulažete energiju u razgovore, zajedničke planove i intimnost. Partneri ostaju fizički prisutni, ali emocionalno su distancirani. Ovaj proces često počinje nesvesno, ali se s vremenom pretvara u svakodnevnu rutinu bez strasti ili dublje povezanosti. Slično tome, u prijateljstvima, ljudi prestaju da ulažu napor, odgovaraju na poruke ili iniciraju susrete. Umesto otvorenog prekida, dolazi do postepenog povlačenja, što može biti znak da su se odnosi jednostavno iscrpeli ili da su se promenili prioriteti.
Tiho odustajanje je odgovor na prekomerni stres i iscrpljenost. Psiholozi objašnjavaju da tihi otkaz omogućava ljudima da postave granice i zaštite svoje mentalno zdravlje. Umesto da se prekomerno angažuju u aktivnostima koje izazivaju stres, fokusiraju se na ono što je u njihovoj kontroli, čime povećavaju osećaj unutrašnje moći i zadovoljstva. Ovaj pristup omogućava pojedincima da se distanciraju od negativnih uticaja i da se fokusiraju na odnose i aktivnosti koje donose stvarno zadovoljstvo.
Psihologija iza fenomena tihog otkaza
Quiet quitting nije nužno negativan fenomen; može biti zdrav način da se postave granice, očuva mentalno zdravlje i fokusira energija na odnose i aktivnosti koje donose stvarno zadovoljstvo. Razumevanje ovog trenda pomaže u prepoznavanju potreba za promenama u životu i omogućava donošenje svesnih odluka koje vode ka većem blagostanju. On omogućava ljudima da postave jasne granice u odnosima i obavezama, sprečavajući prekomerno iscrpljivanje i omogućavajući im da se fokusiraju na svoje potrebe i prioritete.
Foto: Instagram/@aestheticmind